Povijest kluba
 
Teniski klub Varteks 70 godina.pdf (16.9 MB) ::: download
 
Povijest varaždinskog tenisa
Prvi počeci « bijelog sporta» u Varaždinu sežu još u prošlo stoljeće. Prema jednom kroničaru tog vremena, « tenis je već prodro u Varaždin, igrali su ga artiljerijski oficiri , njihove supruge i kćeri, u Topničkoj vojarni na kraju novog varoša, u kojoj je tada bilo uređeno vrlo lijepo igralište za tenis». Među prvim igalištima na prijelazu dvaju stoljeća bila su još ona pri Domobranskoj kasarini ( kod kolodvora), igralište husara u Graberju, u gradskoj « gombaoni» i kraj velodroma.
 
1907. godine varaždinski «Sokol» uvodi novu granu u svoj program tjelesnog vježbanja, a to je «Lawn tennis». I prema godišnjem izvještaju Gimnazije od 1910/11. godine ta se vrsta tenisa igra na satovima tjelesnog odgoja, a njime se također bave i članovi «Gimnazijskog športskog kluba» (GŠK)
 
U to je doba tenis smatran « otmjenim sportom» dostupnim isključivo «višim slojevima društva, a imao je sportsko rekreacijski karakter. Igrališta su bila sive boje, s ciglom omeđenim graničnim linijama, a većina ih je poslije I svjetsok rata zapuštena.
 
U Slavenskoj je ulici 1923. godine napravljeno privarno igralište, vlasnik kojega je bio bankovni činovnik Hršak. Na njemu su igrali pojedinci koji su ispunjavali uvjet visoke godišnje članarine. U tom razdoblju tenis u Varaždinu stjeće sve više poklonika, ali i dalje prevlast imaju imućniji. Odigravani su momčadski susreti sa Zlatarom, Marijim Bistricom, Čakovcem i Opekom. Igrale su i žene, među kojima se posebno isticala Helena Kunart. Iz tog vremena ostaje podatak da je Varaždinka Fricika Bliss 1928. godine došla do finala turnira u Zagrebu.
 
 
Povijest TK Varteks
Početak organiziranog igranja tenisa u Varaždinu¸pada u 1934. godinu. Tada su u sklopu Športskog društva «Slavija napravljena tri teniska igrališta iza sjevernog nogometnog gola. Prvi je učitelj tenisača «Slavije» bio Čeh František Koželuh, inače trener nogometaša. Tri godine kasnije u varaždinskoj je Gimnaziji počeo predavati Dragutin Fridrich, svestran sportaš i sportski pedagog ( atletičar, klizač, teniski i nogometni reprezentativac, hokejaš). Njegov doprinos razvitku varaždinskog tenisa zaista je velik. On je postavio temelje generaciji koju su sačinjavali Artur Takač, Janko Takač, Adolf Sukal, prof. Zvonimir Suligoj, Zlatko Koprek, Miroslav Skuhala, Predrag Brixi. Iste godine Artur takač postaje omladinski prvak države, a bilježe se i momčadski uspjesi. Vrijedna je pobjeda protiv susjednog ČŠK iz Čakovca sa 4:1, u redovima kojih je nastupao kasniji državi prvak M. Branović. Za Varaždince su igrali baraća Takač, Miščin i Suligoj. Iz te je generacije varaždinskih tenisača Predrag Brixi postao istaknuti teniski teoretičar, rukovodilac prvih teniskih škla u Hrvatskoj i autor stručnih teniskih knjiga,članaka i brošura.
 
Na prvom prvenstvu kluba 1938. godine prvi je bio Predrag Brixi koji je u polufinalu pobijedio Miroslava Skuhalu a u finalu Zlatka Kopreka.
 
Najbolje plasirani Varaždinac na rang listi 1940. bio je Predrag Brixi koji je zauzeo osmo mjesto iza Františeka Koželuha.
 
Nesumljivo je u razdoblju imeđu dva svjetska rata u sportskom Varaždinu tenis bio među najkvalitetnijim sportskim granama.
 
Nakon rata, 1945. godine, ratom uništena teniska igrališta su popravljena i osposobljena za igru. U sklopu tek osnovanog RFD «Tekstilac» oformljena je i teniska sekcija pod vodstvom Miroslava Skuhale. Teniski klub «Slavija» prešao je u tenisku sekciju pri Radničkom fiskulturnom društvu «Tekstilac». Već na prvom poslijeratnom državom prvenstvu u Zagrebu zapažen je uspjeh tenisača «Tekstilca».Titulu omladinskog prvaka osvaja Vladimir Petrović, seniori Miroslav Skuhala i Predrag Brixi su među osam a Zlatko Koprek među 16 najboljih tenisača od 124 igrača.
 
U zimi 1946. godine počela je sa radom teniska škola koja je u početkubila u Gombaoni (Srednjoškolac) da bi se ubrzo preselola u dvoranu OŠ Kraljice Marije (1. OŠ). Školom u kojoj je bilo preko 100 djece rukovodio je Miroslav Skuhala. Među prvim demonstratorima osnova bijelog sporta u toj teniskoj školi bio je Josip Palada, proslavljeni as jugoslavenskog tenisa. Iz te škole razvili su se mnogi dobri igrači među kojima kasiji prvak države Kamilo Keretić.
 
Tih prvih poratnih godina u Varaždinu gostuje reprezentacija Ljubljane koju je «Tekstilac», u sastavu Helebrant, Petrović, Goldoni, Banjaj, Koprek i Skuhala porazio sa 7:4. za Tekstilac je van konkurencije nastupila i državna prvakinja Marica Crnadak. U novinskom članku pod naslpvom «LIJEPA I UVJERLJIVA POBJEDA TENISAČA TEKSTILCA NAD REPREZENTACIJOM LJUBLJANE je između ostalog zabilježeno: ...» najljepši i najuzbudljiviji susret bio je između prvaka Slovenije Razboršeka i Miroslava Skuhale. Sigurniji Skuhala pobijedio je dobrog slovenca u tri seta. Staloženi Koprek sigurno je pobijedio svog renomiranog protivnika Banka i dokazao još jednom da je najsigurniji igrač svoje momčadi. Mladi Petrović, juniorski prvak države, pobjedom nad Bleiweisom dokazao je da stalno napreduje te obećava da će se razviti u vrlo dobrog igrača». U odbor novo osnovanog kluba ušli su Kurtalj Ivan – predsjednik, Skuhala Miroslav –tajnik, Helebrant Franjo –blagajnik i Koprek Zlatko – ekonom.
 
Ubrzo iz teniske škole izlaze nadarena teniska imena, primjerice Alka Keretić koja je prvo peta , apotom i treća na rang listi najboljih omladinki tadašnjoj državi. Vladimir Petrović a nešto kasnije i Kamilo Keretić, odlaze u zagrebačke klubove, gdje nastavljaju svoj razvoj, dopru do reopezentacije i osvajaju po dva naslova državnih prvaka: Petrović 1953. i 1954, a Keretić 1957. i 1958. godine.
 
Na Skupštini RŠD «Tekstilac», 17. 3. 1957. osnovan je teniski klub «Tekstilac».
 
Zahvaljujući marljivom radu bilježe se novi uspjesi.. Tako 1957. godine TK «Tekstilac» bilježi najveći do tada klupski uspjeh- osvaja momčadsko prvenstvo republike. Redom su bili pobiojeđeni ZTK sa 7:0, «Metalac» sa 4:3, «Opatija» sa 4:3 i «Samobor» sa 4:3. nakon toga Skuhala, B: Bajsić, Kalafatić, Holi, Lukač i Mavrović sa 5:2 dobivaju susret sa zagrebačkim «Borcem» i tako postaju članovi najkvalitetnijeg saveznog razreda, ali nikada u njemu nisu zaigrali jer se baš tada liga rasformirala.
 
Potkraj šestog desetljeća Varaždin je organizator velikog broja zanimljivih teniskih priredbi. U kolovozu 1957. godine u Varaždinu je nastupila Davis cup ekipa Monaka, te sa tenisačima Tekstilca odigrala prijateljsku utakmicu. Za Monaco su natupili barća Borghini i Landau a za Tekstilac novi državni prvak Keretić, Skuhala, Bajsić Boris i Holi. Varaždinci su dobili susret sa 5:2.
 
Godine 1958. 2. svibnja, teniski klub «Tekstilac mijenja ime u teniski klub «Varteks». Prvi susret pod novim imenom TK «Varteks» odigrao je 2. svibnja 1958. godine te u Varaždinu pobijedio ekipu TC «Augsburg» iz Njemačke rezultatom 5:4. U momčadi «Varteksa» igrali su kao gosti Keretić i Panajotović tada prvi i četvrti sa državne rang liste.
 
Gostuje davis cup ekipa Monaca, zatim TC «Augsburg» , a od 1 – 4. rujna 1957. godine održava se i I Otvoreno prvenstvo Varaždina koje se od tada upriličuje svake godine a postaje i internacionalno.
 
Značajan datum u djelovanju sada već TK»Varteks» jest proljeće 1959. godine kada je sagrađen novi stadion sa tri igrališta. Teniska škola daje nove talente a na terenima je sve više mladih. Slijedi još jedan bljesak seniorske momčadi. Godine 1963. “Varteks” se ponovo plasirao u finale momčadskog prvenstva Hrvatske. Na putu do finala tenisači su pobijedili “Drvodijelac” iz Virovitice, “Opatiju” u Opatiji sa 6:1, “Medveščak 2.” u Varaždinu i momčad “Splita” u Splitu rezultatom 4:3. U finalu je “Varteks” izgubio od “Elektrostroja” iz Zagreba, ne dobivši ni jednu igru.
 
Mladi sve više prodiru i skreću pažnju na sebe. Od 1964. godine poćinje moglo bi se reći vladavina varaždinskih pionira i juniora u Hrvatskoj i Jugoslaviji.Boško Kanoti postaje dvostruki prvak države u pionirskoj i juniorskoj konkurenciji. Pojedinačno i u parovima. Mikac Željko prvak države do 12 godina, Vlatka Husnjak (Švarc) i Vesna Kelenc (Petrina) prvakinje države u juniorskoj a kasnije i seniorskoj konkurenciji. Velimirović Milan, Prpić Davorin i Dugandžić Marijan u vrhu su omladinskog tenisa u državi. Najuspješniji među njima Boško Kanoti nosilac je pet titula državnih prvaka, Vlatka Husnjak i Vasna Kelenc višestruke su prvakinje u igri parova za omladince a 1975. godine donijele su gradu i klubu prvi tada, seniorski naslov prvaka države.
 
Ovi vrijedni rezultati plod su sistematskog, marljivog i stručnog rada trenera kluba. U razdoblju tih najvećih uspjeha mladih igrača “Varteksa“, kao treneri su djelovali: Boris Bajsić, Nikola Pevec, Zvomimir Bajsić, te Milan Holi, koji se u radu kluba naročito isticao kao trener i organizator, te je za takav rad dobio i zlatnu plaketu od Teniskog saveza Jugoslavije.
 
Klub je sedamdesetih godina raspolagao sa sedam igrališta (pet zemljanih i dva asfaltna). Izgrađene su nove klupske prostorije.
Rad s djecom odvijao se u tri kategorije:
 
  • teniska škola
  • napredni učenici teniske škole
  • natjecateljska ekipa pionira
 

Omladinsku školu tada vode Miroslav Skuhala, Boško Kanoti i Marijan Dugandžić.

 
Sistematski rad urodio je plodom, pa tako iz teniskih škola ponovo izlaze imena koja postižu rezultate na nivou Hrvatske i bivše Jugoslavije.
 
Veći rezultati javljaju se sredinom sedamdesetih. Odlične rezultate postižu Robert Orlić, Mario Kušić, Radan Vertuš, Jasmina Peić, Suzana Hrastić. Davorin Prpić ,sredinom sedamdesetih prelazi u zagrebački Medveščak te uz odlične rezultate u pojedinačnoj konkurenciji osvaja i tri puta naslova državnog prvaka u momčadskoj konkurenciji.
 
I dok juniorski igrači sedamdesetih godina zapravo još nisu izrasli u iskusne seniore, javljaju se nova imena varaždinskog tenisa: Damir Štajcar, Zoran Patekar, zatim Dubravko Šafarić, te Dubravka Habek. Tada poćinje sa uspjesima jedan od najtalentiranijih igrača kluba Marčelo Manola, prvak države do 14 i 16 godina, 2. na državnom prvenstvu do 18 godina te kasnije solidan igrač na profesionalnim turnirima. Najistaknutiji tenisač grada Varaždina, od samih početaka razvoja tenisa u ovom gradu pa do danas - Saša Hiršzon, u tom periodu je državni prvak do 12, 14, 16, 18, godina, 5. na svijetu do 12 godina, mnoštvo osvojenih turnira u svim dobnim kategorijama, te mnogobrojni nastupi za Davis Cup reprezentaciju Hrvatske. Saša Hirszon po mnogim stručnjacima je među najboljim tenisačima koje je Hrvatska imala.
 
Nakon generacije iz šezdesetih i sredine sedamdesetih godina klub se je ponovno mogao pohvaliti sa mnoštvom vrlo kvalutetnih igrača. Natjecatelje u tom periodu vodi i trenira Marijan Dugandžić.
 
Rezultati i nastanak još jedne uspješne generacije i nije nekakvo čudo, jer je okolina koja se brinula o radu kluba djelovala organizirano i uspješno. Teniski klub dobiva još dva nova terena, pa je sad ukupan broj terena 9 (sedam zemljanih i dva asfaltna). Veliku potporu dao je i tekstilni gigant “Varteks”, bez čije se pomoći mnogo toga nije moglo napraviti. Postiže se visok stupanj suradnje sa stranim i domaćim klubovima, pa osamdesetih godina bilježimo veliki broj prijateljskih susreta u svim kategorijama tenisača, od veterana, do onih najmlađih. Ako spomenemo podatak da je TK “Varteks” u jednom razdoblju imao četiri seniorske ekipe, dvije juniorske i pionirske, onda možemo govoriti o vrlo uspješnom razdoblju Varaždinskog tenisa.
 
Godine 1981. organizirano je na terenima TK “Varteks“ državno prvenstvo za seniorke i seniore. a zbog dobre organizacije, 1982. god. organiziran Davis cup susret između Norveške i Jugoslavije.
 
U to vrijeme, intenzivne aktivnosti kluba prepoznaju se prema broju turnira koji su se održavali na terenima TK “Varteks“. To su bila natjecanja u kategorijama do 12 godina (današnji Vindi kup), do 14 godina, 16 godina (današnji Forma kup), te jedan od najjačih turnira seniorske kategorije “Yassa“ kup. Danas se OP Varaždina igra pod nazivom „Kanoti kup“ u spomen na jednog od najistaknutijih članova teniskog kluba „Varteks“. Kanoti kup je jedan od jačih seniorskih turnira u Hrvatskoj. Zasigurno je najviše pažnje starijih ljubitelja tenisa privlačio “Mikićev memorijal”, turnir veterana koji se i danas održava u čast jednog od najvećih zaljubljenika u tenis i najagilnijih predsjednika kluba Slavka Mikića.
 
Posebna pažnja u to vrijeme posvećivala se prijateljskim odnosima iz zemlje i svijeta; najznačajniji su susreti s talijanskim klubom Montale, češki Pšerov te Moste itd.
 
Uvidom u arhivu kluba može se doći do mnoštva podataka koji nam govore da su osamdesete godine ovog stoljeća zaista bile jedne od najboljih godina u povijesti tenisa u gradu Varaždinu.
 
U gradu niču novi talenti koji su u juniorskoj i u senirskoj kategoriji ostavili trag u povijesti našeg kluba i Hrvatske. Tu je svakako potrebno spomenuti prije svih Željka Krajana, pa zatim Sašu Gregorinčića; Tihomira Godeca, Tomislava Troppa i Tomislava Ježovitu, a nešto kasnije i Igora Likića, i Mislava Hižaka .Željko Krajan najdalje je došao u svom razvoju , igrajući tada svjetske juniorske turnire na kojima postižu značajne rezultate. Željko danas postiže odlične rezultate u seniorskoj konkurenciji. Član je Davis kup reprezentacije te se je, zahvaljujući odličnim igrama na profesionalnim turnirima izborio 80. mjesto na ATP rang listi. Saša Gregurinčić i Mislav Hižak državni su prvaci u seniorskoj kategoriji, Tihomir Godec, Tomislav Ježovita, i Tomislav Tropp osvajali su turnire u juniorskoj i seniorskoj kategoriji u Hrvatskoj. Igor Likić tri je puta igrao u polufinalu državnog prvenstva za seniore.
 
Nakon njih niče nova generacija uspješnih igrača i igračisa: Monika Leček, Ena i Lana Herjavec ...
 
Godina 1996. značajna je za TK “Varteks ” . Predvođeni vlastitim snagama Hirszonom, Krajanom, Manolom, Čubrom, Gregurinčićem, Troppom te nekim pojačanjima iz drugih klubova osvajaju klupsko prvenstvo Hrvatske. Nakon tog uspjeha teniski klub «Varteks» tri puta igra u finalu play –offa ali ne uspijeva u završnici osvojiti prvenstvo.
 
Druga ekipa TK «Varteks» igra u tom razdoblju, s promjenjivim uspjehom u II teniskoj ligi a treća ekipa sastavljen od juniora je redovito u vrhu treće lige.
U teniskom klubu «Varteks» unatrag nekoliko godina igra i Karolina Šprem, najbolja igračica FC reprezentacije.
 
Sve navedeno velikim dijelom možemo zahvaliti istinskim zaljubljenicima i entuzijastima koji su veliki dio svog života utkali u teniski klub «Varteks» Tu prvenstveno mislim na legendarne predsjednike kluba Vladimira Kolarića koji je 15 godina nezamjenjiv i sveprisutan predsjednik kluba šesdesetih godina. Već spomenuti Slavko Mikić za čijeg je vremena napravljena rasvjeta na tri terena te tereni 1 i 2. Milan Lacković predsjednik kluba kada su velikim dijelom zahvaljujući njemu napravljena dva nova terena 6 i 7. Ivan Šebalj direktor «Varteksa» koji je pomagao ovakve akcije kluba. Dubravko Banek te Krešo Abram agilni predsjednici kluba za čijeg su se mandata napravile nove klupske prostorije. Davorin Prpić predsjednik je kluba kada klub doživljava značajne organizacijske promjene, kupuje se balon dvorana te se preuređuju klupske prostorije. U to vrijeme bilježimo najveće klupske momčadske uspjehe.
 
Nikolić Ambroz, Zlatko Krstić, Adam Patekar, Bakliža Franjo i Roki Damir dali su svoj doprinos kao Predsjednici razvoju kluba.
 
Holi Milan, Obadić Borivoj, Čušić Rade, Megla Ladislav, ostavili su duboki trag u razvoju kluba.
 
Danas klub ima preko 200 članova rekreativaca, tenisku školu od najmlađih uzrasta do natjecatelja juniora i seniora. U seniorskoj ligi TK“Varteks“ nastupa sa 3 ekipe u 1. i 3. hrvatskoj ligi. Pedeset registriranih igrača natječe gotovo svakodnevno na turnirima u Hrvatskoj i inozemstvu. U klubu radi 7 školovanih trenera sa najvišim licencama.
 
Varaždin, 17. studeni 2004.

prof. Marijan Dugandžić